ZAHAROVA: Zar su ovo „prijatelji“ Srbije? – Zapad je dužan Srbima a ne suprotno! - Priroda Lijek
28 ožujka, 2024

Portparol Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova je ironično komentarisala izjavu nemačkog kancelara Olafa Šolca da Srbija treba da prizna samoproglašeno Kosovo.

Podsetimo, da nas je Šolc saopštio da je „jasno da se sporazumom konačno rešava pitanje priznanja Kosova“.

„Nemački kancelar je poručio da Srbija neće ući u EU bez priznavanja nezavisnosti Kosova.

Jesu li ovo „prijatelji“ Srbije? Beograd još uvek ništa ne duguje Briselu (upravo suprotno – Zapad je dužan Srbima), a srpskom narodu se već naredbodavnim tonom poručuje šta i kako treba da radi. Šta će se desiti sledeće?“, napisala je Zaharova na svom Telegram kanalu.

Predsednik Hrvatske komentarisao je rat u Ukrajini.

Predsednik Hrvatske Zoran Milanović izjavio je da je Rusija neuništiva, a da ono što govori ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski vodi u poraz. Rekao je da i mu nije jasna izjava predsednika Francuske Emanula Makrona da Zapad ne sme da ponizi Vladimira Putina i Rusiju.

„Nije mi jasno što je Makron time mislio. Ne znam kako bi mogao da se ponizi Putin. Nemoguće ih je poraziti (Rusiju), oni su nasilni i prejaki i vrlo opasni. To vidimo.

Donbas je 150 kilometara od Volgograda. Da je Rusija demokratija, trebalo je s njima razgovarati. Ne znam ko će taj poraz da ostvari. Ukrajinska mladost dok ne izgine sva? To je jedna zapetljana i komplikovana situacija. Nažalost je jednosmerna.

PROČITAJTE: UKRAJINA NIJE OČEKIVALA OVAKAV UDARAC OD NATO-a! Stoltenberg: Ukrajina da odluči koliko je teritorije spremna da žrtvuje za mir

Ukrajinski predsednik nema izbora da govori i radi ovo što govori, a to, nažalost, kao što vidimo, vodi u ratni poraz“, rekao je Milanović, pa dodao:

„Ruska čizma tamo gde dođe ne odlazi. Neće ih niko oterati. To je moćna vojna sila. Možemo se naslađivati njihovom sporosti, ali nažalost, tako je kako je. Pozovite nekog analitičara, ali svako ko ima malo znanja i iskustva vidi što se događa tamo.“

„Tamo se ne događa ništa dobro. Rusija nije kao mi, nisu demokratija, oni su neuništivi. Kao neprijatelj je neuništiva. Tako moramo da razgovaramo. Ja sam bio ozloglašen među ruskom diplomacijom da sam leden i da ih ignorišem. Meni je bila draža Ukrajina tri puta, ali tamo ljudi ginu. I ginuće i dalje ako se ovako bude podsticala Ukrajina da se bori, borba do zadnjeg Ukrajinca„, zaključio je on.

3 ZEMLJE EU RADE U INTERESU PUTINA: Šef Kremlja se smeje Evropi!
Malta, Kipar i Grčka prevoze ogromne količine ruske nafte, uglavnom u treće zemlje, Indiju i Kinu.

Špedicije sa Malte, Grčke i Kipra gotovo su udvostručile transport ruske nafte morima od početka rata u Ukrajini prenosi engleski The Independent.

„U februaru, kada su Putinove trupe izvršile invaziju na Ukrajinu, kompanije i brodovi povezani sa tri zemlje preneli su 31 milion barela ruske nafte. U maju je taj broj skočio na 58 miliona barela. Ukupno, brodovi su povezani sa Grčkom, Maltom i Kiprom. od februara je prevezeno 178 miliona barela, u vrednosti od 17,3 milijarde dolara (13,9 milijardi funti) po trenutnim cenama ruske nafte. Na početku rata, brodovi povezani sa tim zemljama nosili su nešto više od trećine izvoza nafte iz ruskih luka. do nešto više od pola“, piše engleski list.

Ova sabotaža sankcija nije protivzakonita, jer Evropska unija, zahvaljujući nekim članicama nije zabranila evropskim brodarskim kompanijama da transportuju naftu u treće zemlje, uglavnom Indiju i Kinu. Stoga The Independent zaključuje da Rusija zapravo zarađuje na evropskoj gluposti. Naime, cene nafte u Evropi su skočile u iščekivanju blokade njenog uvoza iz Rusije. Evropljani je i dalje uvoze, ali sada je ruska nafta građanima skuplja, a Rusija vredno reinvestira tako stečeni višak u ratu protiv Ukrajine.

Bivši grčki ministar ekonomije Janis Varufakis dodaje da čak ni Grčka ne zarađuje na povećanom transportu ruske nafte po višim cenama jer su, kaže, skoro sve angažovane grčke špedicije registrovane u neevropskim zemljama.

Bendžamin L. Šmita, naučni saradnik na Univerzitetu Harvard i viši saradnik u Centru za analizu evropske politike, veruje da nesposobnost Evrope da potpuno zabrani rusku naftu znači da će „Moskva i dalje osećati nedovoljan pritisak da popusti“.

Klej Loveri, potpredsednik Instituta za međunarodne finansije, rekao je da je ruska vlada na putu da ove godine primi neviđenih 250 milijardi dolara gotovinskog priliva. Ona održava finansije stabilnijim čak i kada se njena ekonomija pogoršava“, rekao je Loveri.

Podrazumeva se zaključak da sankcije ne smeju imati takve rupe, jer se postiže kontraefekat: šteta se ne nanosi privredi agresora, već privredi i građanima Unije.

Ambasador Rusije Aleksandar Bocan Harčenko izjavio da u odnosima Moskve i Beograda nije bilo i nema mesta zavisnosti i nejednakosti.

Prema njegovim rečima, saradnja u oblasti energenata je „obostrano korisna“.

– Pokušavajući da nanese štetu Rusiji, Zapad pokazuje ravnodušnost prema zemljama kao što je Srbija, sve više se izoluje od ostalog sveta, podriva svoj kredibilitet, približavajući se kraju svoje globalne dominacije – napisao je Harčenko u autorskom tekstu za Politiku.

Reagujući na tekst koji su potpisali ambasadori Velike Britanije, Kanade, Norveške i Poljske poručio im je da bi pre nego što pričaju o ukrajinskoj krizi, trebalo da se pozabave kršenjem međunarodnog prava od strane sopstvenih država.

On je napisao da istinito stanje u Ukrajini ne zanima ambasadore. „Najvažnije je ocrniti Rusiju i veličati zločinački kijevski režim“, napisao da Harčenko.

Dodao je da su u tom tekstu ambasadori namerno zaboravili državni udar u Kijevu 2014. godine, da ignorišu brojne dokaze o zločinima oružanih snaga Ukrajine, marginalizovali su temu vojnih laboratorija, a Rusiju optužili za stvaranje problema sa hranom.

– Autorima kao i zapadu u celini Ukrajina je potrebna samo kao jedan od alata konfrontacije sa Rusijom – rekao je ambasador Harčenko i izrazio nadu da će Srbija i „ostali sloboduljubivi narodi“ nastaviti zajednički put sa Rusijom u politici „zasnovanoj na međunarodnom pravu“.

Nepredviđena posledica sankcija je rast cena goriva i hrane u ostatku sveta, što povećava strah od dužničke krize. Zapad će po svemu sudeći morati da ide na kompromis sa Moskvom.

Prošla su tri meseca od kako je Zapad pokrenuo svoj ekonomski rat protiv Rusije i on ne teče po planu. Naprotiv, stvari se odvijaju veoma loše.

Sankcije Vladimiru Putinu nisu uvedene jer su smatrane najboljom opcijom, nego zato što su bile bolje od druge dve opcije: da se ne preduzme ništa ili da se preduzme vojni angažman.

Prvi set ekonomskih mera uveden je momentalno nakon invazije, kada se smatralo da će Ukrajina kapitulirati u roku od par dana. To se nije dogodilo, a rezultat je da su sankcije postpeno intenzivirane – ioako još uvek nisu totalne.

Trosruki suficit
Nema, međutim, naznaka da se Rusija povlači iz Ukrajine, a to teško da čudi pošto su sankcije postigle neželjeni efekat rasta cena ruskog izvoza nafte i gasa, što je drastično ojačalo trgovinski bilans Rusije i doprinelo finansiranju njenih ratnih napora. Za prva četiri meseca 2022. godine, Putin može da se pohvali suficitom od 96 milijardi dolara – što je više nego trostruko u odnosu na isti period 2021. godine.

Kada je EU ranije ove nedelje najavila delimičan embargo na uvoz ruske nafte, cena sirove nafte na svetskom tržištu je skočila, pružajući Kremlju dodatni finansijski vetar u leđa. Rusija nema poteškoća da nađe alternativna tržišta za svoje energente, pri čemu je izvoz nafte i gasa u Kinu tokom aprila skočio za više od 50 odsto u odnosu na prošlu godinu.

Ovo ne znači da sankcije ne bole Rusiju. Međunarodni monetarni fond procenjuje da će se njena ekonomija smanjiti za 8.5 odsto ove godine pošto je uvoz sa Zapada kolabirao. Rusija ima zalihe dobara esencijalnih za funkcionisanje ekonomije, ali vremenom će se one istrošiti.

Ali Evropa se tek postepeno odvikava od zavisnosti od ruskih energenata, pa je tako Putin izbegao momentalnu finansijsku krizu. Rublja je – zahvaljujući kontroli kapitala i izdašnom trgovinskom suficitu – jaka. Kremlj ima vremena da nađe alternativne izvore rezervnih delova i komponenti iz zemalja voljnih da ignorišu zapadne sankcije.

Privatne strepnje
Kada su se svetski moćnici sastali u Davosu prošle nedelje, poruka za javnost bila je osuda ruske agresije i obnovljena posvećenost solidarnosti sa Ukrajinom. Ali privatno su se pojavile strepnje o ekonomskoj ceni prolongiranog rata.

Ove strepnje su sasvim opravdane. Ruska invazija na Ukrajinu dala je dodatni zamah ionako već jako cenovnom pritisku. Godišnja stopa inflacije u Ujedinjenom Kraljevstvu ostaje na devet odsto – što je najviše u proteklih 40 godina – cene benzina takođe su dostigle rekordne visine, a očekuje se da će do oktobra gornja granica cene struje skočiti za 700 do 800 funti godišnje. Poslednji paket podrške Rišija Sunaka (britanski ministar finansija od 2020. godine, inače indijskog porekla, prim. prev) namenjen ublažavanju uvećanih troškova svakodnevnog života bio je treći za četiri meseca – a biće ih još do kraja godine.

Ekonomije Zapada se usled rata suočavaju sa periodom sporog ili negativnog rasta i rastućom inflacijom – što je povratak na stagflaciju iz 1970-ih. Centralne banke, uključujući i Banku Engleske, smatraju da na skoro dvocifrenu inflaciju moraju da odgovore podizanjem kamatnih stopa. Nezaposlenost će neminovo rasti. Druge evropske države suočavaju se sa istim problemima, ako ne i gorim, pošto je većina njih više zavisna od ruskog gasa nego Ujedinjeno Kraljevstvo.

Problemi sa kojim se siromašnije države suočavaju pripadaju potpuno drugom redu veličina. Za neke od njih problem nije stagflacija, nego glad, uzrokovana blokadom zaliha žita u ukrajinskim crnomorskim lukama.

Kako je to Dejvid Bizli – izvršni direktor Svetskog programa za hranu – izjavio: „Sada su ukrajinski silosi puni žita. Istovremeno, 44 miliona ljudi širom sveta je na ivici gladi“.

Hrana, a ne dugovi
U svakoj multilateralnoj organizaciji – MMF-u, Svetskoj banci, Svetskoj trgovinskoj organizaciji i Ujedinjenim nacijama – raste strah od humanitarne katastrofe. Njihova pozicija je jednostavna: osim ukoliko ove zemlje u razvoju nisu i same izvoznici energenata, suočavaju se sa trostrukom nevoljom u kojoj kriza goriva i kriza hrane izaziva finansijsku krizu. Dovedene pred izbor između toga da prehrane svoje stanovništvo ili da isplate dugove međunarodnim kreditorima, vlade će se odlučiti za ono prvo. Šri Lanka je prva država od početka ruske invazije koja je zapala u docnju sa svojim dugovanjima, ali teško da će biti poslednja. Izgleda da je svet bliži totalnoj dužničkoj krizi nego što je bio bilo kada od 1990-ih do danas.

Putina su s pravom osudili što hranu pretvara u oružje, ali njegova spremnost da to učini ne bi trebalo da iznenađuje bilo koga. Ruski predsednik od početka igra na duge staze, čekajući da se međunarodna koalicija protiv njega raspadne. Kremlj smatra da je ruski prag tolerancije bola viši nego zapadni, i verovatno je u pravu.

Ukoliko je bio potreban dokaz da sankcije ne funkcionišu, on se može naći u odluci predsednika Džoa Bajdena da Ukrajinu snabde naprednim raketnim sistemima. Postoji nada da će savremena vojna tehnologija iz SAD postići ono što embargo na energente i zaplena ruske imovine nisu uspeli: naterati Putina da povuče svoje trupe.

Potpuni Putinov poraz na bojištu jeste jedan od načina da se ovaj rat okonča, iako, kako sada stvari stoje, to ne deluje izvesno. Postoje drugi mogući ishodi. Jedan od njih je da ekonomska blokada na kraju proradi, pri čemu bi sve žešće sankcije na kraju naterale Rusiju da odstupi. Drugi je diplomatsko rešenje.

Putin se neće bezuslovno predati, a potencijal za ozbiljnu kolateralnu štetu ekonomskog rata je očigledan: pad životnog standarda u razvijenim zemljama, a u zemljama u razvoju glad, ulični neredi izazvani nemaštinom i dužnička kriza.

Zločini koje su ruske trupe izvršile čine ideju kompromisa sa Kremljem teško svarivom, ali ekonomska realnost ukazuje na da će pre ili kasnije morati da bude postignut nekakav dogovor

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

error: Content is protected !!