3 prosinca, 2022

Nikad ne znaš kada ćeš imati priliku pokazati svoje viteštvo ili junaštvo. Tako jednog dana u lipnju 1972. godine, kada je Iso Mamutović otišao na posao, Iso Mamutović nije ni sanjao što će se dogoditi.

Grubi i skromni Bjelopoljac zaposlen je u majstorskoj građevinskoj firmi “Titograd”, čiji je zadatak ni manje ni više nego rušenje kapele na Lovćenu, dragocjene Njegoševe crkve i njegovog groblja. Iso i njegovi kolege nisu shvatili što trebaju učiniti sve dok im voditelj gradilišta nije rekao zadatke.

S ove vremenske distance možemo samo zamisliti koliko im je teško i neugodno bilo kada su čuli da treba ručnim alatom srušiti ovu nadaleko poznatu pravoslavnu svetinju. Pogotovo ako uzmete u obzir da većina radnika prakticira islam.

Podržite naš rad i pratite nas klikom na sljedeću poveznicu na Instagramu, puno nam znači i hvala vam od srca:

Tko je od kojeg materijala najlakše je vidjeti u vrijeme krize. Očigledno, 30-godišnji Mamutović to dobro zna, pa po njegovim riječima: „Neću rušiti tuđe svetinje, mrljati svoje lice i ruke, sramotiti i psovati djecu!“ – napisao je sam u zaboravu.

Upravitelj mu je pokušao objasniti da to nije hram, nego spomenik koji treba srušiti da bi se na njegovom mjestu izgradio veći i ljepši, te da to nije njegov hram, ali Ezop je inzistirao: „Ja sam rekao: Neću uništiti ničiju svetinju, ako neko želi uništiti moju svetinju, može samo mene!

Upravitelj je uvidio Mamutovićevu odlučnost i mudrost, misleći da ga ne može “prebaciti na vodu kad je žedan”, pa je pokušao zaprijetiti “ako je to naredba, jesi li zbog toga smijenjen. upravljaj?”.

Na lice što je šef bio tako hrabar, Ezop je dao uvjerljiviji odgovor: “Nitko mi to ne može narediti. Što se tiče otkaza, ne moraš se truditi, već ga imaš, a ja odlazim na miru.”

Njegov je podvig dobio još veću dimenziju kada se saznalo da ga slijede i drugi radnici, također odbijajući narudžbe. Kažemo da je to podvig jer Iso jako dobro zna da će ga uskoro ispitati UDBA, što će mu otežati život.

Iso Mahmutović je i tijekom ispitivanja ostao nepokolebljiv i nastavio živjeti sa svojom obitelji. Vrijedni i pošteni radnici uvijek imaju posao, a ne boje se gladi.

Issin hrabri čin odgodio je rušenje svetišta, no tvrdoglavi rušilac je to kasnije učinio uz pomoć Spužanih zarobljenika i građevinskih strojeva, o tome postoji i video.

Crkve su rušene, podizani mauzoleji, Ezop je sačuvao obraz, živio časno, a njegov sin Ćazim 35 godina kasnije posthumno je odlikovan mitropolitom Amfilohijom za oca. Guslar Sava Stanišić pjevao je Isu i njegova poznata djela.

Cazim i njegovi potomci imat će vremena za oponašanje i mentorstvo u svojim životima. Zapravo, oponašao ga je tko god je htio.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

error: Content is protected !!